VII - OVLAŠTENJA VRHOVNIH REVIZIONIH INSTITUCIJA ZA OBAVLJANJE REVIZIJE

OSAMNAESTO POGLAVLJE: USTAVNE OSNOVE OVLAŠTENJA; REVIZIJA UPRAVLJANJA JAVNIM FINANSIJAMA – SREDSTVIMA

  1. Osnovna ovlaštenja vrhovnih revizionih institucija će biti uvrštena u ustav; detalji se definišu zakonom. 
  2. Stvarne odredbe ovlaštenja vrhovnih revizionih institucija za obavljanje revizije će zavisiti od stanja i zahtjeva svake zemlje. 
  3. Sve javne finansijske operacije, bez obzira na to reflektuju li se one i na koji način u državnom budžetu, bit će predmetom revizije koju vrše vrhovne revizione institucije. Isključivanje dijelova finansijskog menadžmenta neće rezultirati isključivanjem tih dijelova iz revizije koju vrše vrhovne revizione institucije. 
  4. Vrhovne revizione institucije bi trebale promovisati, kroz svoje revizije, jasno definisanje klasifikacije budžeta i računovodstvenog sistema koji trebaju biti što jasniji i jednostavniji.

DEVETNAESTO POGLAVLJE: REVIZIJA JAVNE UPRAVE I DRUGIH INSTITUCIJA U INOSTRANSTVU

Kao opći princip, javna uprava i druge institucije uspostavljene u inostranstvu takođ er će biti predmetom revizije vrhovne revizione institucije. Kada se vrši revizija ovih institucija, dužna pažnja će biti data ograničenjima koja postavlja međunarodno pravo; tamo gdje je to opravdano, ova će ograničenja biti prevaziđena razvijanjem međunarodnog prava.

DVADESETO POGLAVLJE: REVIZIJA POREZA

  1. Vrhovne revizione institucije će imati ovlaštenja revidirati prikupljanje poreza što je to šire moguće, kako bi se ispitali pojedinačni porezni dosjei.
  2. Revizije poreza su prije svega revizije zakonitosti i pravilnosti; ipak, kada vrši reviziju primjene poreznih zakona, vrhovna reviziona institucija će također ispitivati sistem i efikasnost prikupljanja poreza, postizanje ciljeva prihoda, i ako je to odgovarajuć e, predlagat će moguća unaprjeđenja zakonodavnom tijelu.

DVADESET I PRVO POGLAVLJE: JAVNI UGOVORI I JAVNI RADOVI

  1. Značajna finansijska sredstva koje javne institucije troše na ugovore i javne radove opravdavaju posebno iscrpnu reviziju sredstava koja se koriste.
  2. Javno nadmetanje je najprikladnija procedura za dobijanje najpovoljnije ponude u smislu cijene i kvaliteta. U slučaju odsustva poziva na javni tender, vrhovna reviziona institucija će utvrđivati razloge za isto. 
  3. Kada se vrši revizija javnih radova, vrhovna reviziona institucija će promovisati razvijanje odgovarajućih standarda za regulisanje upravljanja takvim radovima. 
  4. Revizija javnih radova će pokrivati ne samo ispravnost plaćanja, nego i efikasnost upravljanja izgradnjom i kvalitet građevinskih radova.

DVADESET I DRUGO POGLAVLJE: REVIZIJA SREDSTAVA ZA ELEKTRONSKU OBRADU PODATAKA

Značajna sredstva se troše na sredstva za elektronsku obradu podataka, što također zahtijeva vršenje odgovarajuće revizije. Takve revizije će se zasnivati na sistemima i pokrivati takve aspekte poput planiranja prema zahtjevima; ekonomičnog korištenja opreme za obradu podataka; angažovanje osoblja sa odgovarajućom stručnoš ću, uglavnom iz uprave organizacije u kojoj se revizija vrši; prevencije zloupotreba; i korisnosti informacija koje se tim putem produkuju.

DVADESET I TREĆE POGLAVLJE: KOMERCIJALNA PREDUZEĆA S JAVNIM UDJELOM - DRŽAVNIM KAPITALOM

  1. Ekspanzija ekonomskih aktivnosti vlade često rezultira uspostavljanjem preduzeća u skladu sa privatnim pravom. Ova preduzeća će - ako vlada ima značajan udio u njima – naročito tamo gdje imaju većinski udio – ili gdje ima dominirajući uticaj, također biti predmetom revizije od strane vrhovne revizione institucije.
  2. Prikladno je da se takve revizije izvode kao završne revizije; one će obrađivati pitanja ekonomičnosti, efikasnosti i efektivnosti.
  3. Izvještaji parlamentu i javnosti o reviziji u takvim preduzećima će uzeti u obzir ograničenja koja zahtijeva zaštita industrijskih i trgovinskih tajni.

DVADESET I ČETVRTO POGLAVLJE: REVIZIJA INSTITUCIJA SA DRŽAVNOM POTPOROM – SUBVENCIJAMA

  1. Vrhovne revizione institucije će imati ovlaštenja vršenja revizije korištenja pomoći/subvencija odobrenih iz javnih fondova. 
  2. Kada je subvencija/pomoć posebno visoka, sama po sebi ili u vezi s prihodima i kapitalom subvencionirane organizacije, revizija se može, ako se to zahtijeva, proširiti tako da uključuje cjelokupni finansijski menadžment subvencionirane institucije. 
  3. Zloupotreba pomoći/subvencija će rezultirati zahtjevima za naknadom.

DVADESET I PETO POGLAVLJE: REVIZIJA MEĐUNARODNIH I NADDRŽAVNIH ORGANIZACIJA

  1. Međunarodne i naddržavne organizacije čiji se troškovi pokrivaju doprinosima iz zemalja članica bit će predmetom vanjske, nezavisne revizije kao zemlje pojedinačno.
  2. Iako će takve revizije uzeti u obzir nivo izvora koji su korišteni i zadatke ovih organizacija, one će slijediti principe slične onima kojima se rukovodi revizija koju sprovode vrhovne revizione institucije u zemljama članicama.
  3. Vanjske institucije za reviziju za provođenje takvih revizija će uglavnom biti imenovane iz reda vrhovnih revizionih institucija. 

ISSAI 10 – Meksička deklaracija o nezavisnosti vrhovnih revizionih institucija

Preambula

XIX kongres Međunarodne organizacije vrhovnih revizionih institucija (INTOSAI) održan u Meksiku:

Uzimajući u obzir činjenicu da organizovano i efikasno korištenje javnih sredstava predstavlja jedan od osnovnih preduslova za propisno upravljanje javnim finansijama te efikasnost odluka nadležnih vlasti;

Uzimajući u obzir da Limska deklaracija o smjernicama za pravila revizije (Limska deklaracija) navodi da vrhovne revizione institucije (VRI) svoje zadatke mogu izvršavati jedino ako su nezavisne od tijela koje revidiraju i zaštićene od vanjskih uticaja;

Uzimajući u obzir da je za postizanje ovog cilja za zdravu demokratiju od vitalnog značaja da svaka zemlja ima VRI čija je nezavisnost zagarantovana zakonom;

Uzimajući u obzir da je Limskom deklaracijim prepoznato da državne institucije ne mogu biti apsolutno nezavisne, u njoj se nadalje navodi da bi VRI trebale imati funkcionalnu i organizacionu nezavisnost potrebnu za provođenje svog mandata;

Uzimajući u obzir da kroz primjenu principa nezavisnosti VRI nezavisnost mogu postići različitim sredstvima korištenjem različitih mehanizama za osiguranje nezavisnosti;

S obzirom da odredbe koje se odnose na primjenu služe kako bi se principi ilustrovali, kao takve se smatraju idealom nezavisne VRI. S obzirom da niti jedna VRI trenutno ne ispunjava sve odnosno svaku od ovih odredbi, u smjernicama u dodatku prezentuju se i drugi dobri primjeri iz prakse za postizanje nezavisnosti;

Odlučuje

Usvojiti, objaviti i distribuisati dokument pod nazivom Meksička deklaracija o nezavisnosti vrhovnih revizionih institucija.

Opće odredbe

Vrhovne revizione institucije prihvataju osam ključnih principa koja proizlaze iz Limske deklaracije i odluka usvojenih na XVII kongresu INTOSAI (u Seulu, Koreja) kao osnovne preduslove za dobro funkcionisanje revizije javnog sektora.

1. princip

Postojanje odgovarajućeg i djelujućeg ustavnog/zakonskog okvira te stvarna – de facto primjena odredaba ovog okvira.

Potrebna je legislativa kojom se detaljno definiše nezavisnost VRI.

2. princip

Nezavisnost rukovodilaca VRI i njenih članova (za institucije kolegijalnog tipa) uključuju ći i sigurnost njihovih pozicija i imunitet koji se odnosi na normalno vršenje i ispunjavanje njihovih dužnosti.

Odgovarajućim se zakonima specificiraju uslovi za imenovanje, ponovno imenovanje, zapošljavanje, razrješavanje dužnosti i penzionisanje rukovodilaca VRI i članova institucija kolegijalnog tipa koji se:

-       imenuju, ponovno imenuju i razrješuju dužnosti kroz proces kojim se osigurava njihova nezavisnost od izvršne vlasti (vidjeti ISSAI-11 Smjernice i dobre prakse u vezi sa nezavisnošću VRI); 

-       osiguravaju imenovanja na dovoljno duge i fiksirane periode čime im se omogućuje da svoj mandat ispunjavaju bez straha od odmazde; 

-       štite imunitetom od bilo kakve vrste krivičnog gonjenja za bilo koji čin, prošli ili sadašnji, koji nastaje kao rezultat normalnog izvršavanja njihovih dužnosti kako već određeni slučaj nalaže.

3. princip

Dovoljno širok mandat te punu slobodu u vršenju funkcije VRI

VRI trebaju biti ovlaštene da revidiraju:

-       korištenje javnog novca, resursa ili sredstava od strane primaoca ili korisnika, bez obzira na njihovu zakonsku prirodu; 

-       prikupljanje prihoda koji pripadaju vladi ili javnim tijelima;

-       zakonitost i pravilnost vladinih ili računa javnih tijela;

-       kvalitet finansijskog upravljanja i izvještavanja; i 

-       ekonomičnost, efikasnost i efektivnost poslovanja vlade ili javnih tijela.

Osim kada to od njih konkretno zahtijeva zakon, VRI ne revidiraju politike vlade ili javnih tijela već se ograničavaju na reviziju njihovog provođenja.

VRI poštuju zakone koje je usvojila zakonodavna vlast, a koji se na njih odnose, ali ne podliježu usmjeravanju ili miješanju zakonodavne ili izvršne vlasti u:

-       izboru predmeta revizije;

-       planiranju, programiranju, provođenju, izvještavanju i praćenju rezultata svojih revizija; 

-       organizovanju i upravljanju svojim radom; i 

-       primjeni svojih odluka u slučaju kada primjena sankcija predstavlja dio njihovog mandata.

VRI ne trebaju ni na koji način biti uključene u, niti se smatrati uključenim u upravljanje subjektima revizije.

VRI trebaju osigurati da njihovo osoblje ne razvije prebliske veze sa subjektima revizije kako bi zadržali objektivnost te kako bi ih se smatralo objektivnima.

VRI u ispunjavanju svojih dužnosti trebaju imati punu slobodu, sarađivati s vladama i javnim tijelima koja nastoje unaprijediti korištenje i upravljanje javnim sredstvima.

VRI trebaju primjenjivati odgovarajuće standarde revizije i standarde rada te etički kodeks koji se zasnivaju na službenim dokumentima INTOSAI-a, Međunarodnog saveza računovođa i drugih priznatih tijela zaduženih za utvrđivanje standarda.

VRI zakonodavnoj vlasti i drugim državnim tijelima – kako to zahtijeva ustav ili zakon – trebaju podnositi godišnji izvještaj o svojim aktivnostima, koji treba biti dostupan javnosti.

4. princip

Neograničen pristup informacijama

VRI trebaju imati adekvatna ovlaštenja za ostvarivanje pravovremenog, nesmetanog, direktnog i slobodnog pristupa svim neophodnim dokumentima i informacijama potrebnim za propisno ispunjavanje njihovih zakonskih obaveza.

5. princip

Prava i obaveza u pogledu izvještavanja o radu.

VRI se ne mogu ograničavati u izvještavanju o rezultatima njihovog rada na reviziji. Trebaju biti zakonom obavezane da o rezultatima njihovog revizionog rada izvještavaju barem jednom godišnje.

6. princip

Sloboda u odlučivanju o sadržaju i vremenu revizionih izvještaja te vremenu njihovog objavljivanja i distribuisanja

VRI su slobodne u odlučivanju o sadržaju njihovih revizionih izvještaja.

VRI su slobodne u davanju nalaza i preporuka u njihovim izvještajima o reviziji, uzimajući u obzir, ako je to primjereno, gledišta revidirane institucije.

Zakonski je određen minimum zahtjeva za izvještavanjem o reviziji od VRI te, gdje je to primjereno, definisana su i konkretna pitanja koja bi trebala biti predmetom zvaničnog mišljenja ili potvrde o reviziji.

VRI su slobodne odlučivati o vremenu sačinjavanja svojih izvještaja o reviziji, osim u slučajevima kada su konkretni zahtjevi za izvještavanjem propisani zakonom.

VRI mogu udovoljiti posebnim zahtjevima za istragama ili revizijama koje uputi zakonodavna vlast kao cjelina, neki od njenih odbora/komisija ili vlada.

VRI su slobodne objavljivati i distribuisati svoje izvještaje nakon što su oni formalno predstavljeni ili dostavljeni nadležnim vlastima – kako je to propisano zakonom.

7. princip

Postojanje efektivnih mehanizama za praćenje ispunjavanja preporuka koje daju VRI

VRI svoje izvještaje podnose zakonodavnoj vlasti, nekom od njenih odbora/komisija ili pak upravnom odboru subjekta, kako je već slučaj, na razmatranje i praćenje realizacije konkretnih preporuka za provođenje korektivnih mjera.

VRI imaju i sopstveni interni sistem praćenja kojim se osigurava da revidirani subjekti na odgovarajući način i propisno odgovore na nalaze i preporuke VRI kao i one koje utvrdi zakonodavna vlast, neki od njenih odbora/komisija ili upravni odbor revidiranog subjekta, već prema slučaju.

VRI svoje izvještaje o praćenju realizacije dostavljaju zakonodavnoj vlasti, nekom od njenih odbora/komisija ili pak upravnom odboru subjekta, kako je već slučaj, na razmatranje i preduzimanje mjera, čak i u slučajevima kada VRI imaju spostvena zakonska ovlaštenja za praćenje realizacije i sankcionisanje.

8. princip

Finansijska i upravljačka/upravna autonomija i raspoloživost odgovarajućih ljudskih, materijalnih i finansijskih resursa.

VRI trebaju imati na raspolaganju neophodne i razumne ljudske, materijalne i finansijske resurse – izvršna vlast ne treba imati kontrolu nad ili usmjeravati pristup ovim resursima. VRI upravljaju sopstvenim budžetom i na odgovarajući ga način raspoređuju.

Zakonodavna vlast ili neki od njenih odbora/komisija odgovorna je za osiguravanje odgovarajućih resursa potrebnih za ispunjavanje mandata VRI.

VRI imaju pravo da se direktno obrate zakonodavnoj vlasti ako su resursi koji su im osigurani nedovoljni za ispunjavanje njihovog mandata.

INTOSAI STANDARDI REVIZIJE

ISSAI 100

OSNOVNI PRINCIPI REVIZIJE JAVNOG SEKTORA

1.     Opći okvir standarda revizije Međunarodne organizacije vrhovnih revizionih institucija (izvorna skraćenica: INTOSAI) proizašao je iz deklaracija iz Lime i Tokija, izjava i izvještaja koje je usvojio INTOSAI na raznim kongresima te izvještaja Ekspertne grupe Ujedinjenih naroda sa sjednica o računovodstvu javnog sektora i reviziji zemalja u razvoju.

2.     INTOSAI standardi revizije sastoje se od četiri dijela (vidjeti shemu) i to:

a.     Osnovni principi

b.    Opći standardi

c.     Standardi obavljanja revizije

d.    Standardi izvještavanja.

INTOSAI je razvio ove standarde da bi pružio okvir za uspostavljanje postupaka i praksi koje treba primjenjivati u vođenju revizije uključujući revizije kompjuterski podržanih sistema. Oni se trebaju posmatrati sa stajališta pojedinih ustava, zakona i drugih uslova u kojima djeluje vrhovna reviziona institucija (VRI).

3.     Osnovni principi standarda revizije jesu osnovne pretpostavke, dosljedne premise, logični principi i zahtjevi koji pomažu u razvijanju standarda revizije te služe revizorima u oblikovanju njihovih mišljenja i izvještaja, a posebno u slučajevima gdje se ne primjenjuju posebni standardi. 

4.     Standardi revizije trebaju biti u skladu s principima revizije. Oni također pružaju minimalne smjernice revizoru, što pomaže u određivanju obima revizionih mjera i postupaka koje treba u reviziji primijeniti. standardi revizije predstavljaju kriterije ili temelj na osnovu kojih se procjenjuje kvalitet revizionih rezultata. 

5.     Objašnjenja i obrazloženja ovih standarda jesu u isključivoj nadležnosti Upravnog vijeća INTOSAI-a, dok su izmjene i dopune u nadležnosti Kongresa INTOSAI-a.

6.     Osnovni principi su sljedeći:

a.     VRI treba razmatrati saglasnost s INTOSAI standardima revizije za sva pitanja koja se smatraju značajnim. Određeni standardi možda neće biti primjenjivi na neki dio posla koji obavljaju VRI, uključujući one VRI koje su organizovane kao računski sudovi, niti na nerevizioni rad koji obavlja VRI. VRI treba odrediti primjenjive standarde za takav rad kako bi se osigurao rad dosljedno visokog kvaliteta (vidjeti tačku 8).

b.    VRI treba primjenjivati vlastito nepristrasno prosuđivanje u različitim situacijama koje nastaju tokom obavljanja revizije javnog sektora (vidjeti tačku 15).

c.     S povećanjem javne svijesti, potreba za javnom odgovornošću osoba ili subjekata koje upravljaju javnim dobrima postaje sve evidentnija, tako da postoji potreba za procesom osiguravanja odgovornosti koji treba postaviti i provesti efikasno (vidjeti tačku 20).

d.    Razvoj odgovarajućih sistema informisanja, kontrole, procjene i izvještavanja u okviru javne uprave olakšat će postupak osiguravanja odgovornosti. Uprava je odgovorna za ispravnost i dovoljnost oblika i sadržaja finansijskih izvještaja i drugih informacija (vidjeti tačku 23).

e.     Odgovarajući organi trebaju osigurati donošenje prihvatljivih računovodstvenih standarda za finansijsko izvještavanje i objavljivanje primjereno potrebama javne uprave, a subjekti koji se revidiraju trebaju razviti specifične i mjerljive ciljeve i norme uspješnosti (vidjeti tačku 25).

f.     Dosljedna primjena prihvatljivih računovodstvenih standarda treba rezultirati fer prezentovanjem finansijskog položaja i rezultata poslovanja (vidjeti tačku 28).

g.    Postojanje odgovarajućeg sistema interne kontrole smanjuje rizik grešaka i nepravilnosti (vidjeti tačku 30).

h.     Donošenje zakonskih propisa bi trebalo doprinijeti boljoj saradnji kod subjekata kod kojih se obavlja revizija u održavanju i omogućavanju pristupa svim relevantnim podacima neophodnim za potpunu ocjenu aktivnosti koje podliježu reviziji (vidjeti tačku 32).

i.      Sve revizione aktivnosti trebaju biti u okviru revizionog ovlaštenja VRI (vidjeti tačku 34).

j.      VRI treba djelovati na unaprjeđenju tehnika za revidiranje validnosti mjera uspješnosti (vidjeti tačku 34).

7.     Tačke u nastavku teksta objašnjavaju značaj osnovnih principa revizije.

8.     Osnovni principi revizije ističu sljedeće: VRI treba djelovati u skladu sa INTOSAI standardima revizije u svim pitanjima koja se smatraju materijalnim. Određeni standardi možda neće biti primjenjivi na neki dio posla kojeg obavljaju VRI, uključujući one VRI koje su organizovane kao računski sudovi, niti na nerevizioni rad kojeg obavljaju VRI. VRI treba odrediti primjenjive standarde za takav rad kako bi se osigurao rad dosljedno visokog kvaliteta (vidjeti tačku 6a).

9.     Općenito uzevši, predmetno pitanje se može procijeniti kao materijalno značajno ako se smatra da bi znanje o tome moglo uticati na korisnika finansijskih izvještaja ili na izvještaj revizije učinka.

10.  Materijalnost se često posmatra u smislu vrijednosti, ali inherentna priroda ili karakteristike jedne pozicije ili grupe pozicija također mogu dati predmetnom pitanju materijalni značaj - na primjer, ako zakon ili propis zahtijeva da se takva informacija treba objaviti odvojeno nezavisno od iznosa koji je u pitanju.

11.  Pored materijalnosti koja se određuje prema vrijednosti i prema prirodi predmetne pozicije, materijalna značajnost se može odrediti i prema kontekstu u kojem se ona pojavljuje. Na primjer, razmatranje date pozicije u odnosu na:

a.     opće gledište o finansijskoj informaciji,

b.    ukupnost čiji je ona dio,

c.     povezane pojmove,

d.    iznos iste pozicije u ranijim godinama.

12.  VRI često obavlja aktivnosti koje se po strogoj definiciji ne mogu svrstati pod reviziju, ali koje znatno doprinose boljem funkcionisanju javne uprave. Primjeri nerevizionog rada mogu biti: (a) skupljanje podataka bez provođenja suštinskih analiza, (b) pravni poslovi, (c) prikupljanje informacija za potrebe izabrane skupštine u pogledu ispitivanja nacrta budžeta, (d) pružanje podrške članovima izabrane skupštine u pogledu istraživanja i proučavanja dosjea VRI, (e) administrativne aktivnosti i (f) funkcije kompjuterske obrade. Navedene nerevizione aktivnosti pružaju korisne informacije donosiocima odluka i trebaju biti dosljedno visokog kvaliteta.

13.  Zbog pristupa i strukture nekih VRI, ne primjenjuju se svi standardi revizije na sve aspekte njihovog rada. Na primjer, kolegijalna i istražna priroda revizionog pregleda koju obavljaju računski sudovi temeljno je različita od finansijske revizije i revizije učinka što ih obavljaju VRI organizovane prema hijerarhijskom sistemu na čijem je čelu generalni revizor ili generalni kontrolor.

14.  Da bi se osigurao visokokvalitetan rad moraju se poštivati odgovarajući standardi. Ciljevi pojedine vrste rada ili pojedinog zadatka trebaju diktirati posebne standarde koji se primjenjuju. Svaka VRI treba uspostaviti politiku primjene INTOSAI standarda ili drugih specifičnih standarda kojih se treba pridržavati u obavljanju različitih vrsta poslova koje organizacija provodi, u cilju osiguravanja pružanja visokokvalitetnih usluga.

15.  Osnovni principi revizije ističu sljedeće: VRI treba primjenjivati svoje vlastito prosuđivanje u različitim situacijama koje nastaju tokom revidiranja javnog sektora (vidjeti tačku 6b).

16.  Revizioni dokaz ima značajnu ulogu kod donošenja odluke revizora u pogledu izbora pitanja i područja revizije te vrste, vremenskog okvira i obima revizionih testova i postupaka.

17.  Uslovi revizionog ovlaštenja koje je dodijeljeno VRI prevazilaze bilo koje računovodstvene ili revizione konvencije s kojima su oni u suprotnosti te zbog toga imaju ključni značaj na standarde revizije koje primjenjuje VRI. Prema tome, INTOSAI standardi revizije - te svi ostali eksterno usvojeni standardi revizije - ne mogu biti propisana zakonska norma niti mogu biti obavezni za primjenu od strane VRI ili članova njenog osoblja.

18.  VRI mora procijeniti obim u kojem se eksterni standardi revizije ne kose sa izvršavanjem ovlaštenja koje ima VRI. Međutim, VRI treba i da je svjesna činjenice da INTOSAI standardi revizije predstavljaju zajednički konsenzus mišljenja revizora javnog sektora i da ih pokuša primijeniti tamo gdje oni nisu u konfliktu sa ovlaštenjima koje ima. VRI treba da nastoji da otkloni neusaglašenosti ako je to neophodno da bi se omogućilo usvajanje poželjnih standarda.

19.  Ciljevi revizije VRI, za neke od elemenata njihovog ovlaštenja, a posebno u pogledu revizije finansijskih izvještaja, mogu biti srodni ciljevima revizije u privatnom sektoru. U skladu s tim, standardi revizije koji regulišu reviziju finansijskih izvještaja u privatnom sektoru, a koje su usvojila službena regulatorna tijela, mogu se primjenjivati i u reviziji javnog sektora.

20.  Osnovni principi revizije ističu sljedeće:S povećanjem javne svijesti, potreba za javnom odgovornošću osoba ili subjekata koje upravljaju javnim dobrima postaje sve evidentnija, tako da postoji potreba za procesom osiguravanja odgovornosti koji treba postaviti i provesti efikasno (vidjeti tačku 6c).

21.  Neke zemlje su uređene tako da se od odgovornih subjekata zahtijeva da podnose izvještaje predsjedniku, monarhu ili državnom vijeću, ali se u većini slučajeva izvještaji podnose izabranom zakonodavnom tijelu, direktno ili putem izvršnog organa države. Neke VRI imaju sudsku nadležnost. U zavisnosti od zemlje, ovakve VRI imaju sudsko ovlaštenje nad računima, nad računovođama ili čak nad nosiocima upravnih funkcija. Prosuđivanja i odluke koje te institucije donose po svojoj prirodi predstavljaju nadopunu upravne funkcije revizije koja im je stavljena u nadležnost. Njihove sudske aktivnosti trebaju biti dio logike općih ciljeva koje slijedi eksterna revizija te posebno onih ciljeva koji se odnose na područje računovodstva.

22.  Od javnih se preduzeća također zahtijeva da ispune obaveze javne odgovornosti. Javna preduzeća mogu se baviti i komercijalnim poslovanjem, npr. subjekti koji su osnovani zakonom, odlukom izvršne vlasti ili u kojima država ima udio kojim kontroliše te subjekte. Nezavisno od načina na koji su ovi subjekti konstituisani, njihove funkcije, stepena samostalnosti ili načina njihovog finansiranja, takve su jedinice konačno odgovorne vrhovnom zakonodavnom tijelu.

23.  Osnovni principi revizije ističu sljedeće: Razvoj odgovarajućih sistema informisanja, kontrole, procjene i izvještavanja u okviru javne uprave, olakšat će postupak odgovornosti. Uprava je odgovorna za ispravnost i dovoljnost oblika i sadržaja finansijskih izvještaja i drugih informacija (vidjeti tačku 6d).

24.  Ispravnost i dovoljnost finansijskih izvještaja i iskaza izražavaju finansijski položaj i rezultate poslovanja subjekta. Subjekat je također obavezan da kreira praktični sistem koji će pružiti relevantne i pouzdane informacije.

25.  Osnovni principi revizije ističu sljedeće: Odgovarajući organi vlasti trebaju osigurati donošenje prihvatljivih računovodstvenih standarda za finansijsko izvještavanje i objavljivanje primjereno potrebama države, a subjekti kod kojih se obavlja revizija trebaju razviti specifične i mjerljive ciljeve i norme uspješnosti (vidjeti tačku 6e).

26.  VRI treba djelovati zajedno s organizacijama koje donose računovodstvene standarde kako bi se pomoglo u stvaranju odgovarajućih računovodstvenih standarda koji se izdaju za javni sektor unutar kojeg VRI djeluje.

27.  VRI također treba dati preporuku subjektima kod kojih se obavlja revizija da postave mjerljive i jasno iskazane ciljeve te da utvrde norme uspješnosti za te ciljeve.

28.  Osnovni principi revizije ističu sljedeće: Dosljedna primjena prihvatljivih računovodstvenih standarda treba rezultirati fer prezentovanjem finansijskog položaja i rezultata poslovanja (vidjeti tačku 6f).

29.  Pretpostavka da dosljedna primjena računovodstvenih standarda predstavlja preduslov fer prezentovanja znači da subjekt kod kojeg se obavlja revizija mora primjenjivati odgovarajuće računovodstvene standarde kao i da se od subjekta zahtijeva da takve računovodstvene standarde primjenjuje na dosljedan način. Revizor ne treba da smatra da je dosljedno poštivanje računovodstvenih standarda konačan dokaz ispravnosti prikazivanja finansijskih izvještaja. Fer prezentovanje je izraz mišljenja revizora koje se ne odnosi samo na dosljednu primjenu računovodstvenih standarda. Takva pretpostavka ističe da standardi revizije nisu ništa više nego minimum zahtjeva za obavezu revizije. Da li će revizor izići iz okvira tog minimuma zavisi od njegovog prosuđivanja.

30.  Osnovni principi revizije ističu sljedeće: Postojanje odgovarajućeg sistema interne kontrole smanjuje rizik od grešaka i nepravilnosti (vidjeti tačku 6g).

31.  Odgovornost je subjekta kod kojeg se obavlja revizija da razvija sisteme interne kontrole radi zaštite svojih sredstava. To nije odgovornost revizora. Također je obaveza subjekta kod kojeg se obavlja revizija da osigura postojanje i funkcionisanje sistema kontrola kako bi se osigurali poštivanje primjenljivih zakona i propisa i poštenost i ispravnost u procesu donošenja odluka. Međutim, to ne oslobađa revizora od podnošenja prijedloga i preporuka subjektu gdje se obavlja revizija, ako utvrdi da sistem kontrole ne postoji ili je neodgovarajući.

32.  Osnovni principi revizije ističu sljedeće: Zakoni i drugi propisi treba da olakšaju saradnju subjekata revizije u čuvanju i omogućavanju pristupa relevantnim podacima neophodnim za cjelokupnu ocjenu aktivnosti koje su predmet revizije.

33.  VRI mora imati pristup izvorima informacija i podacima kao i pristup zvaničnicima i zaposlenima subjekta gdje se obavlja revizija da bi ispravno izvršila svoju revizorsku odgovornost. Zakonski je potrebno utvrditi uslove pristupa revizora takvim informacijama i osoblju, što će umanjiti mogućnost nastanka problema u ovom području.

34.  Osnovni principi revizije ističu sljedeće: Sve revizione aktivnosti trebaju biti u okviru revizionog ovlaštenja VRI (vidjeti tačku 6i).

35.  VRI obično osniva vrhovno zakonodavno tijelo ili se osniva ustavom. U nekim slučajevima, elementi uloge VRI mogu proizilaziti iz ustaljene prakse, a ne iz specifičnih zakonskih odredaba. Uobičajeno je da se zakonom ili propisom kojim se osniva VRI postavlja i njen oblik (kao što je sud, odbor, komisija, ured osnovan zakonom ili ministarstvo), rokovi i uslovi nadležnosti, službovanje, ovlaštenja, obaveze, funkcije i opće odgovornosti te druga pitanja koja se odnose na obavljanje funkcije i izvršavanje dužnosti.

36.  Nezavisno od uređenja postavljenih zakonom ili propisom, ključna funkcija VRI je zagovarati i promovisati javnu odgovornost. U nekim zemljama, VRI je sud sastavljen od sudija koji imaju ovlaštenje nad računovođama u javnom sektoru, koji im moraju polagati račune. Ova sudska nadležnost zahtijeva od VRI da osigura da je svako onaj ko je ovlašten raspolagati javnim sredstvima odgovoran prema VRI i da je u tom smislu predmet njene nadležnosti.

37.  Postoji važna komplementarnost između ovakve sudske nadležnosti i drugih karakteristika revizije. Ove se karakteristike trebaju posmatrati kao dio logike općih ciljeva eksterne revizije, a posebno onih ciljeva koje se odnose na upravljanje računovodstvom.

38.  Cjelokupni djelokrug revizije javnog sektora uključuje reviziju pravilnosti (finansijsku reviziju) i reviziju učinka.

39.  Revizija pravilnosti obuhvata:

a.     potvrđivanje finansijske odgovornosti odgovornih subjekata, uključujući ispitivanje i evaluaciju finansijskih evidencija i izražavanje mišljenja o financijskim izvještajima;

b.    potvrđivanje finansijske odgovornosti javne uprave u cjelini;

c.     reviziju finansijskih sistema i transakcija, uključujući procjenu usklađenosti s primijenjenim zakonima i propisima;

d.    reviziju funkcija interne kontrole i interne revizije;

e.     reviziju ispravnosti i istinitosti upravnih odluka koje su donesene unutar subjekta koji je predmet revizije; i

f.     izvještavanje o svim drugim pitanjima koja se pojavljuju ili se odnose na reviziju, a a VRI smatra da ih treba objaviti.

40.  Revizija učinka odnosi se na reviziju ekonomičnosti, efikasnosti i efektivnosti, i obuhvata:

a.     reviziju ekonomičnosti upravnih aktivnosti u skladu sa zdravim upravnim principima i praksom te politikom uprave;

b.    reviziju efikasnosti korištenja ljudskih, finansijskih i drugih resursa, uključujući ispitivanje informacionih sistema, mjera učinka i kontrolnih postupaka, kao i procedura za otklanjanje uočenih nedostataka koje provodi subjekt koji je predmet revizije; i

c.     reviziju efektivnosti učinka u odnosu na postignute ciljeve subjekta kod kojeg se obavlja revizija te reviziju stvarnog uticaja aktivnosti u odnosu na očekivani.

41.  Revizija pravilnosti i revizija učinka se, u praksi, mogu preklapati te će klasifikacija revizije u takvim slučajevima zavisiti od primarne svrhe te revizije.

42.  U mnogim zemljama zakonsko ovlaštenje revizije učinka ne obuhvata pregled osnova na kojima počivaju politike programa kojih provodi javna uprava. U svakom slučaju, zakonskim mandatom se trebaju jasno razgraničiti ovlaštenja i odgovornosti VRI u odnosu na reviziju učinka u svim područjima aktivnosti koje provodi javna uprava, čime će se, između ostalog, VRI olakšati primjena odgovarajućih standarda revizije.

43.  Ustav ili zakonodavstvo nekih zemalja ne povjerava uvijek mandat VRI da revidira 'efektivnost' ili 'efikasnost' finansijskog upravljanja izvršnog organa. U ovakvim slučajevima, procjenu primjerenosti ili korisnosti donesenih upravnih odluka i efektivnosti uprave vrše ministri koji su zaduženi za organizaciju usluga upravnih organa, a oni za svoje upravljanje odgovaraju zakonodavnom tijelu. Pojam kojim bi se adekvatno opisala revizija VRI koja prevazilazi tradicionalni okvir pravilnosti i zakonitosti je "revizija dobrog upravljanja''. Takva revizija ima za cilj provoditi analizu javnih rashoda u svjetlu općih principa zdravog upravljanja. Ove dvije vrste revizije - revizija pravilnosti i revizija upravljanja - u praksi se mogu izvršiti kao jedna operacija, tim prije što se one međusobno nadopunjuju: revizija pravilnosti može da bude priprema za reviziju upravljanja, a revizijom upravljanja se mogu otkloniti situacije koje dovode do nepravilnosti.

44.  VRI vrši efektivnije promovisanje javne odgovornosti ukoliko joj mandat koji je joj je povjeren omogućava provođenje ili upravljanje revizijama pravilnosti i učinka svih javnih preduzeća.

45.  Opći principi revizije ističu sljedeće: VRI treba da djeluje na unaprjeđivanju tehnika za revidiranje validnosti mjera učinka.

46.  Proširenje revizione uloge zahtijevat će od revizora da unaprjeđuju i razvijaju nove tehnike i metodologije za procjenjivanje da li subjekt kod kojeg se obavlja revizija koristi razumne i validne mjere učinka. Revizori treba da se koriste tehnikama i metodologijama drugih disciplina.

 

47.  Djelokrug revizionog ovlaštenja određuje i djelokrug standarda koje VRI primjenjuje.