PREAMBULA

IX kongres Međunarodne organizacije vrhovnih revizionih institucija (INTOSAI), održan u Limi:

s obzirom da uredno i efikasno korištenje javnih sredstava predstavlja esencijalni preduslov za ispravno upravljanje javnim finansijama i efikasnost odluka nadležnih vlasti;

s obzirom da je za postizanje ovoga cilja neophodno da svaka zemlja posjeduje vrhovnu revizionu instituciju čija je nezavisnost zagarantovana zakonom;

s obzirom da su takve institucije postale još potrebnije zbog činjenice da je država svoje aktivnosti proširila na socijalne i ekonomske sektore, te na taj način funkcioniše i izvan granica tradicionalnog finansijskog okvira;

s obzirom da su ciljevi revizije specifični, naime: odgovarajuće i efikasno korištenje javnih fondova; izgradnja zdravog upravljanja finansijama; uredno izvršavanje aktivnosti uprave u socijalnom i ekonomskom sektoru; prenošenje informacije javnom sektoru i javnosti općenito objavljivanjem objektivnih izvještaja neophodnih za stabilnost i razvijanje država u njihovom pridržavanju ciljeva Ujedinjenih naroda;

s obzirom da su prethodni kongresi INTOSAI-a i njegove plenarne skupštine usvojile rezolucije čije su distribuisanje odobrile sve zemlje članice;

ODLUČUJE: OBJAVITI I DISTRIBUISATI DOKUMENT POD NAZIVOM "LIMSKA DEKLARACIJA O SMJERNICAMA O PRAVILIMA REVIZIJE".

I - OPĆE ODREDBE

PRVO POGLAVLJE: SVRHA REVIZIJE

Koncept i uspostavljanje revizije neodvojivi su u upravljanju javnim finansijama jer upravljanje javnim sredstvima predstavlja povjerenu obavezu. Revizija nije svrha samoj sebi, nego neophodan dio regulatornog sistema čiji je cilj pravovremeno otkriti devijacije od usvojenih standarda i kršenja principa zakonitosti, efikasnosti, efektivnosti i ekonomičnosti upravljanja finansijama, kako bi se omogućilo preduzimanje korektivnih mjera u pojedinačnim slučajevima, a odgovorne natjeralo da prihvate odgovornost, kako bi se nadokandila šteta, ili kako bi se preduzeli koraci na sprječavanju ili barem otežavanju takvih prekršaja.

DRUGO POGLAVLJE: PRETHODNA I ZAVRŠNA REVIZIJA

Prethodna revizija predstavlja pregled administrativnih ili finansijskih aktivnosti prije predstavljanja stanja istih; završna revizija je revizija nakon takvog predstavljanja.

Efikasna prethodna revizija je neophodna za razumno upravljanje javnim sredstvima povjerenim javnim tijelima. Nju može provoditi vrhovna reviziona institucija ili neka druga institucija.

Prethodna revizija koju provodi vrhovna reviziona institucija ima tu prednost da može spriječiti štetu prije nego ona nastane, ali joj je nedostatak što pred reviziju stavlja pretjeranu količinu revizionog posla i čini nejasnim odgovornosti propisane zakonima. Završna revizija koju vrši vrhovna reviziona institucija podvlači odgovornost zaduženih; ona može dovesti do nadoknade nastale štete i može spriječiti ponavljanje prekršaja.

Zakonski položaj i uslovi i zahtjevi svake zemlje određuju da li prethodnu reviziju vrši vrhovna reviziona institucija. Završna revizija je neophodni zadatak svake vrhovne revizione institucije, bez obzira na to da li ona vrši prethodne revizije ili ne. 

TREĆE POGLAVLJE: INTERNA I EKSTERNA REVIZIJA

Službe interne revizije se uspostavljaju u okviru javnih tijela, dok eksterna revizija nije dio organizacione strukture subjekata revizije. Vrhovne revizione institucije su eksterne službe revizije.

Interne službe revizije su potčinjene rukovodiocu tijela u okviru kojega su ustanovljene. One su, ipak, unutar nadležnog konstitucionalnog okvira, u najvećoj mogućoj mjeri funkcionalno i organizaciono nezavisne.

Vrhovna reviziona institucija, kao eksterna revizija, ima za zadatak da ispita efektivnost interne revizije. Ako se interna revizija procijeni efektivnom, uložit će se napori kako bi se, bez predrasude u smislu prava vrhovne revizione institucije da vrši cjelokupnu reviziju, postigla odgovarajuća podjela ili dodjela zadataka i saradnja između vrhovne revizione institucije i interne revizije.

ČETVRTO POGLAVLJE: REVIZIJA ZAKONITOSTI, PRAVILNOSTI I UČINKA

Tradicionalni zadatak vrhovne revizione institucije je revizija zakonitosti i pravilnosti upravljanja finansijama i računovodstva.

Pored ove vrste revizije, koja zadržava svoj značaj, postoji još jedna važna vrsta – revizija učinka – koja je orijentisana ka ispitivanju učinka, ekonomičnosti, efikasnosti i efektivnosti javne uprave. Revizija učinka pokriva ne samo specifične finansijske operacije, nego i ukupni obim aktivnosti uprave, uključujući i organizacione i administrativne sisteme.

Ciljevi revizije koju vrši vrhovna reviziona institucija – zakonitost, pravilnost, ekonomičnost, efikasnost i efektivnost upravljanja finansijama – u osnovi su od jednake važnosti. Ipak, na svakoj je od vrhovnih revizionih institucija da odredi prioritete zavisno od svakog pojedinačnog slučaja. 

II - NEZAVISNOST

PETO POGLAVLJE: NEZAVISNOST VRHOVNIH REVIONIH INSTITUCIJA

Vrhovne revizione institucije mogu postići svoje ciljeve objektivno i efikasno samo ako su nezavisne od subjekta revizije i zaštićene od vanjskog uticaja.

Iako državne institucije ne mogu biti apsolutno nezavisne jer su dio države kao cjeline, vrhovne revizione institucije će imati funkcionalnu i organizacionu nezavisnost potrebnu za ostvarivanje njihovih zadataka.

Uspostavljanje vrhovnih revizionih institucija i potrebni stepen njihove nezavisnosti ustanovit će se ustavom; detalji se definišu zakonom. Posebno će se garantovati odgovarajuća pravna zaštita od strane vrhovnog suda protiv bilo kakvog uplitanja u nezavisnost i mandat za vršenje revizije vrhovne revizione institucije.

ŠESTO POGLAVLJE: NEZAVISNOST OSOBLJA I FUNKCIONERA VRHOVNIH REVIZIONIH INSTITUCIJA

Nezavisnost vrhovnih revizionih institucija je neodvojivo povezana sa nezavisnošću njenih članova. Članovi se definišu kao one osobe koje imaju pravo, u ime vrhovne revizione institucije, donositi odluke i koje su odgovorne za ove odluke trećim stranama, tj. članovi kolegija koji donosi odluke ili rukovodilac monokratski organizovane vrhovne revizione institucije.

Nezavisnost članova će garantovati ustav. U ustav će naročito biti uključene procedure razrješenja sa položaja, kojima se neće moći ugrožavati nezavisnost članova. Metod imenovanja i razrješenja članova zavist će od ustavnog uređenja svake zemlje.

U svojim profesionalnim karijerama, revizorsko osoblje vrhovnih revizionihh institucija ne smije biti pod uticajem subjekata revizije i od istih ne smije zavisiti.

SEDMO POGLAVLJE: FINANSIJSKA NEZAVISNOST VRHOVNIH REVIZIONIH INSTITUCIJA

  1. Vrhovnim će revizionim institucijama biti osigurano dovoljno finansijskih sredstava da im omogući izvršavanje njihovih zadataka.

 

  1. Ako je potrebno, vrhovne revizione institucije će imati pravo da se direktno obrate za potrebna finansijska sredstva javnoj instituciji koja odlučuje o javnom budžetu.

 

  1. Vrhovne revizione institucije će imati pravo koristiti sredstva koja su im dodijeljena pod odvojenom stavkom budžeta onako kako one smatraju za shodno.

III - ODNOSI SA PARLAMENTOM, VLADOM I UPRAVOM

OSMO POGLAVLJE: ODNOSI SA PARLAMENTOM

Nezavisnost vrhovnih revizionihh institucija koja je osigurana ustavom i zakonom također garantuje i veoma visok stepen inicijative i autonomnosti, čak i kada one djeluju kao predstavnici parlamenta i revizije vrše na osnovu njegovih instrukcija. Odnos između vrhovne revizione institucije i parlamenta propisat će se ustavom prema uslovima i zahtjevima svake zemlje.

DEVETO POGLAVLJE: ODNOSI SA VLADOM I UPRAVOM

Vrhovne revizione institucije vrše reviziju aktivnosti vlade, njenih upravnih tijela i drugih potčinjenih institucija. Ovo ne znači, ipak, da je vlada potčinjena vrhovnoj revizionoj instituciji. Konkretno, vlada je u potpunosti i isključivo odgovorna za svoje djelovanje i propuste i ne može se osloboditi odgovornosti pozivanjem na nalaze revizije – osim ako takvi nalazi nisu dostavljeni kao pravno validne i provodive odluke – niti na ekspertno mišljenje vrhovne revizione institucije.

IV - OVLAŠTENJA VRHOVNIH REVIZIONIH INSTITUCIJA

DESETO POGLAVLJE: OVLAŠTENJA ZA ISTRAŽIVANJE

  1. Vrhovne revizione institucije će imati pristup svim dosjeima i dokumentima u vezi s upravljanjem finansijama i bit će ovlaštene tražiti, usmeno ili pismeno, sve informacije koje zahtjeva VRI. 
  2. Za svaku reviziju, vrhovna reviziona institucija će odlučiti da li je svrsishodnije da se ista vrši u subjektu revizije ili u samoj vrhovnoj revizionoj instituciji. 
  3. Rokove za dostavljanje informacija ili podnošenje dokumenata i drugih dosjea, uključujući finansijske izvještaje vrhovnoj revizijskoj instituciji, će (za svaki slučaj pojedinačno) propisivati bilo zakon ili vrhovna reviziona institucija.

JEDANAESTO POGLAVLJE: IMPLEMENTACIJA NALAZA VRHOVNE REVIZIONE INSTITUCIJE

  1. Subjekti revizije će dati komentar na nalaze vrhovne revizione institucije u vremenskom periodu koje je općenito utvrđeno zakonom ili koje posebno utvrdi vrhovna reviziona institucija, i ukazati na mjere koje su preduzete kao rezultat nalaza revizije. 
  2. U razmjeri u kojoj nalazi vrhovne revizione institucije nisu zakonski validni i obavezujući, vrhovna reviziona institucija će imati ovlaštenja obratiti se tijelu koje je odgovorno za preduzimanje neophodnih mjera i zahtijevat će da nadležne strane preuzmu odgovornost.

DVANAESTO POGLAVLJE: EKSPERTNA MIŠLJENJA I PRAVO NA KONSULTACIJE

  1. Kada je potrebno, vrhovne revizione institucije mogu parlamentu i upravi osigurati usluge svog profesionalnog znanja u obliku ekspertnih mišljenja, uključujući komentare na nacrte zakona i druge finansijske propise. Administrativne vlasti će snositi isključivu odgovornost za prihvatanje ili odbacivanje takvih ekspertnih mišljenja; štaviše, ovaj dodatni zadatak ne smije anticipirati buduće nalaze revizije vrhovne revizione institucije i ne smije se kositi s efektivnošću njene revizije. 
  2. Propisi za odgovarajuće i što je moguće jednoobraznije računovodstvene procedure će biti usvojene samo nakon usaglašavanja sa vrhovnom revizionom institucijom.

V - METODE REVIZIJE, REVIZORSKO OSOBLJE, MEĐUNARODNA RAZMJENA ISKUSTAVA

TRINAESTO POGLAVLJE: METODE I PROCEDURE REVIZIJE

  1. Vrhovne revizione institucije će reviziju vršiti u skladu s programom kojeg same odrede. Ovo ne utiče na pravo pojedinih javnih institucija da zahtijevaju specifične revizije. 
  2. S obzirom da revizije rijetko kada mogu biti sveobuhvatne, vrhovne revizione institucije će po pravilu naći za potrebno koristiti pristup koji se zasniva na uzorkovanju. Uzorci će međutim, morati biti birani na osnovu datog modela i u dovoljnom broju kako bi omogućili procjenu kvaliteta i regularnosti upravljanja finansijama. 
  3. Metode revizije će uvijek biti prilagođene napretku nauke i tehnikama u vezi s upravljanjem finansijama. 
  4. Smatra se odgovarajućim da vrhovna reviziona institucija pripremi priručnike za reviziju kao pomoć svojim revizorima.

ČETRNAESTO POGLAVLJE: REVIZORSKO OSOBLJE

  1. Revizorsko osoblje vrhovnih revizionih institucija imat će kvalifikacije i moralni integritet potreban za potpuno izvršavanje zadataka koji su im postavljeni. 
  2. Pri zapošljavanju osoblja za vrhovne revizione institucije, bit će na odgovarajući način uzeto u obzir natprosječno znanje i vještine i adekvatno profesionalno iskustvo. 
  3. Posebna pažnja bit će data teorijskom i profesionalnom razvoju svih članova revizorskog osoblja vrhovnih revizionih institucija, kroz interne, univerzitetske i međunarodne programe. Takav razvoj će biti podupiran svim mogućim finansijskim i organizacionom sredstvima. Profesionalni razvoj će ići izvan tradicionalne mreže znanja o pravu, ekonomiji i računovodstvu, i uključivat će druge tehnike poslovnog menadžmenta, poput elektronske obrade podataka. 
  4. Plaće će, radi osiguravanja izvrsnog kvaliteta reviziorskog osoblja, biti adekvatne posebnim zahtjevima koji se postavljaju pri takvom zapošljavanju.
  5. Ako među revizorskim osobljem nema dostupnih takvih specijalizovanih vještina, vrhovna reviziona institucija može, ako je neophodno, angažovati vanjske stručnjake.

PETNAESTO POGLAVLJE: MEĐUNARODNA RAZMJENA ISKUSTAVA

  1. Međunarodna razmjena ideja i iskustava u okviru INTOSAI-a je efikasan način pomoći vrhovnim revizionim institucijama u izvršavanju njihovih zadataka. 
  2. Ova je svrha do sada ispunjavana putem kongresa, obuka organizovanih zajednički sa UN i drugim institucijama, regionalnih radnih grupa i publikovanjem profesionalnog žurnala. 
  3. Poželjno je proširiti i intenzivirati ova nastojanja i aktivnosti. Razvoj jednoobrazne tehnologije revizije javnih institucija zasnovan na komparativnim zakonima je od vrhunske važnosti. 

VI - IZVJEŠTAVANJE

ŠESNAESTO POGLAVLJE: IZVJEŠTAVANJE PARLAMENTU I JAVNOSTI

  1. Vrhovna reviziona institucija će biti ovlaštena i od nje će se ustavom zahtijevati godišnje izvještavanje o njenim nalazima parlamentu ili drugoj nadležnoj javnoj instituciji; ovaj će izvještaj biti publikovan. Ovo će osigurati široku distribuciju i raspravu i unaprijediti mogućnosti za provođenje nalaza vrhovne revizione institucije. 
  2. Vrhovna reviziona institucija će također biti ovlaštena da izvještava o posebno važnim nalazima tokom godine. 
  3. Općenito,  godišnji  izvještaj  će  pokrivati  sve  aktivnosti vrhovne revizione institucije; samo onda kada su u to uključeni interesi vrijedni zaštite ili zaštićeni zakonom, vrhovna reviziona institucija će pažljivo 'odvagati' takve interese nasuprot dobrobitima koja proističu iz publikovanja.

SEDAMNAESTO POGLAVLJE: METODE IZVJEŠTAVANJA

  1. Izvještaj će predstavljati činjenice i njihovu procjenu na objektivan, jasan način, i bit će ograničeno na one esencijalne. Formulacija izvještaja će biti precizna i lako razumljiva. 
  2. Vrhovna reviziona institucija će obratiti dužnu pažnju gledištima organizacija u kojima se revizija vršila o njenim nalazima.